Vukovar – Grad Heroja

18.11.1991. godine pad našeg grada Vukovara. Tisuće ljudi mučeno, ranjeno jos više nestalo i ubijeno. Magla nad gradom, osjeti se miris baruti, paljevine i iskorištenih granata. U tim uništenim ulicma sve je pusto, tiho i nikog nema. Prestrašene majke u bučnim i punim skoro pa pretrpanim skloništima i bolnicama, jedinim donekle sigurnim mjestima u gradu mole za mir, mir u gradu palih anđela. Gradu koji nije zaslužio ovakvu sudbinu. Istodobno smirivajući svoju djecu razmišljaju gdje su sada njihovi najbliži. Muževi, sinovi, braća koji su hrabro i svim srcem krenuli u spas svojeg voljenog grada.

Nitko ih nije molio i tražio, a branili su našu zemlju i svojevoljno stali rame uz rame protiv loše strane. Jer bez njih i njhove žrtve mi danas ne bismo bili svoj na svome.

Hvala im za hrabrost, za igubljene živote, hvala im za ponosan Vukovar i slobodnu Hrvatsku. Hvala našm branitljima, našm herojima koji su nam pružli ovo sto sada imamo, slobodu.

Više u nastavku…

Danas se polako pokušavamo okrenuti ka budućnosti, ali sjećanje na ono što je bilo i na njih-naše heroje nikada, ali baš nikada neće umrijeti. Neka vam je laka Hrvatska gruda za koju ste samo vi zaslužni!

To je samo kratak opis patnji ljudi i branitelja našeg Vukovara… Zato smo mi učenici, zajedno sa našim profesorom obilježili taj dan zapalivši svijeće za naše poginule u ratu. Odlučno smo 5. školski sat krenuli do crkve Sv. Jeronima u Maksimiru i pred križ postavili par svijeća u znak zahvalnosti. Stojeći ispred križa, sklopljenih ruku razmišljali smo o tim teškim trenutcima koji su se toga dana, ali i prethodnih tamo dogodili.  Nakon kratkog govora kojeg je profesor održao kako bi nam još više približio tu situaciju, kratko smo se pomolili, te s velikom tugom u srcu i tužnih lica krenuli natrag u školu.