Što su drugi radili dok smo se PISA testirali?

Za PISA testiranje znaju mnogi, ali ne znaju kako se provodi. Naime, u PISA testiranju ne sudjeluju svi učenici izabranih škola, već samo oni u rasponu starosti od 15 godina i 3 mjeseca do 16 godina i 2 mjeseca. Što rade ostali? Pa, nastavnici im ispune dan, baš kako smo mi našim prvašima koji nisu sudjelovali u ovogodišnjem testiranju ispunili. 9. ožujka, dok su njihove kolege rješavale testiranje jedne od tri vrste pismenosti koja se ispituje PISA testovima (matematička, čitalačka i prirodoslovna), učenici su vježbali orijentaciju, računanje, ali i digitalne vještine kroz misiju koju su za njih osmislile profesorice Tea Rumec i Ivana Šarlija. Kako je tekla njihova potraga za poznatim zagrebačkim spomenicima, napisala je profesorica Rumec.

Ove školske godine, dana 9. ožujka provodilo se PISA testiranje te je naša škola bila jedna od odabranih škola koje su sudjelovale u testiranju. Tako su Futurini 15-godišnjaci, odnosno učenici naših 1. i 2. razreda koji zadovoljavaju taj kriterij, u školi proveli nešto drugačiji i možda čak malo naporniji dan nego inače, upregnuvši svoje pametne glavice kako bi što bolje riješili zadatke u testiranju. Ostatak njihovih kolega prvaša koji nisu mogli sudjelovati u testiranju, na njihovu žalost nisu imali slobodan dan. Ali svejedno mislimo da im se na kraju svidjelo kako su ga proveli.

Malobrojni učenici koji nisu mogli sudjelovati u istraživanju imali su organiziranu izvanškolsku aktivnost. Zajedno sa profesoricom Teom Rumec sastali su se na Glavnom kolodvoru u 9 sati ujutro gdje su bili podijeljeni u dvije grupe te je svaka grupa dobila svoj radni listić sa zadatcima koje je osmislila profesorica Ivana Šarlija. Radni listić se sastojao od karte centra grada Zagreba na kojima su bile označene neke lokacije. Pored karte nalazio se popis sa poznatim spomenicima koji se nalaze u centru grada. Zadatak učenika bio je prateći kartu pronaći navedene spomenike i upisati odgovarajući redni broj spomenika u prazne kvadratiće. Da bi stvar učinili malo zanimljivijom, učenici su trebali dokumentirati svoju potragu snimajući kratke videe ili fotografije. Kako bi još dodatno zapaprili zadatak, nakon što pronađu sve spomenike, učenici su na karti trebali izmjeriti ukupnu udaljenost koju su prešli tražeći spomenike. Tu udaljenost s karte je trebalo preračunati u stvarnu udaljenost znajući da je karta napravljena u mjerilu 1:5000. Svoj zaključak su mogli provjeriti na Google kartama prateći stvarnu udaljenost.

Članovi jedne grupe su odlučili zajedno tražiti spomenike, dok su se učenici druge grupe razdvojili kako bi čim prije obavili zadani zadatak. Iako zvuči kao dobra ideja, nije prošlo bez problema te smo sigurni da će neki učenici od tog dana zapamtiti što je sjever, a što jug, budući da su se neki malo zagubili u orijentaciji. Na kraju su obje grupe prilično brzo uspjele obaviti zadani zadatak te su svi učenici zajedno sjeli u McDonald’s kako bi nahranili gladne trbuščiće i dovršili radni listić rješavajući matematički dio zadatka. 

U 10:30 sati svi učenici sastali su se ponovno s profesoricom Rumec koja je za vrijeme njihove potrage uživala u kavi na trgu i promatrala učenike kako povremeno prolaze pored nje s kartama u rukama ili se međusobno nazivaju kako bi vidjeli u kojoj je tko fazi. Svi zajedno su se vratili u školu gdje je posljednji zadatak učenika bio napraviti kratki video u kojem će pokazati što su toga dana radili, opisati spomenike koje su obišli i fotografijama potkrijepiti njihovu potragu. Na kraju dana svi su bili zadovoljni: profesorica angažmanom i snalažljivosti učenika, dok su učenici bili oduševljeni zanimljivim i drugačijim nastavnim danom te su iskazali želju da takvih dana bude još više.