Adresa
Divka Budaka 1d, Zagreb
Radno vrijeme
Pon-pet: 8:00-15:00
Vikend: zatvoreno
Poticanje na toleranciju važno je prvenstveno iz etičnih razloga i proste ljudskosti. No, sve je bitnije i zbog velikih kulturnih i društvenih promjena kojima u modernim vremenima svjedočimo. Zbog toga su profesorice Ivana Pašalić i Vedrana Sabljo sa svojim razredima ekonomista u srijedu 16. studenog obilježila Međunarodni dan tolerancije kroz prigodne radionice. Cilj radionica bio je raspraviti o konceptu tolerancije te napisati pismo podrške svom vršnjaku u nekom dijelu svijeta koji nije blagoslovljen mirom i blagostanjem u kakvom mi živimo.
16. studenog 1995. godine države članice UNESCO-a usvojile su Deklaraciju o načelima tolerancije. Prema toj deklaraciji, tolerancija se definira kao poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje raznolikosti kultura i društava u svijetu. Pri tom tolerancija nije povlastica, već načelo koji trebaju zastupati svi pojedinci, skupine i države. Da bi se promicala ova ideja jednakosti kroz prihvaćanje različitosti, 1996. godine je Opća skupština UN-a dan potpisivanja Deklaracije, 16.11., proglasila danom tolerancije i pozvala zemlje članice da ga prikladno promoviraju i obilježavaju među svojim građanima.
Nepunih 30 godina kasnije, i dalje diljem svijeta svjedočimo režimima u kojima nema mjesta različitostima, svjedočimo ratovima i nedostatku empatije prema bližnjima. Zato je tema SRZ-a 2.A s njihovom razrednicom, profesoricom Pašalić, kao i sat 1.A s njihovom razrednicom, profesoricom Sabljo, 16. studenog – na Dan tolerancije – upravo bila poštivanje šarenih niti našeg društva. S obzirom da smo se tih dana prisjećali i žrtava grada Vukovara i Škabrnje, ti događaji iz recentne i bliske povijesti su nas podsjetili koliko nesreće i zla može proizaći iz nepoštivanja i neprihvaćanja razlika među nacionalnostima, kulturama i vjerama.
Zadatak za razmišljanje
Učenici su stoga tog dana u sklopu prigodne radionice promišljali na koji način poštivati, prihvaćati i uvažavati različitost u razredu, školi ili susjedstvu, kao i različitosti među svjetskim kulturama. Vodili su se mišlju da su otvorenost, komunikacija i znanje neki od temelja za izgradnju tolerancije koja nam može pružiti ljepše društvene odnose prilikom koje slavimo različitost. Učenici 2.A su uz pomoć zadatka u kojem su razmišljali o pozitivnim osobinama ljudi oko sebe i promišljanju kako su se osjećali dok su ih razmjenjivali zaključili kako u njihovim životima i razredu ima mjesta za svakoga.
Prvašići su pak razmišljali i o tome kako je onima koji se nalaze u društvenom i kulturnom sukobu radi nedostatka razumijevanja i tolerancije. Tom prilikom smo se sjetili vršnjaka koji se iz raznih razloga – financijskih, emotivnih, razvojnih poteškoća ili pak zbog pripadnosti nekoj društvenoj skupini koja se u očima nekog drugog smatra „manje vrijednom“ – možda nalaze u trenucima tuge, usamljenosti i očaja. Tim znanim i neznanim vršnjacima, s kojima smo taj dan posebno suosjećali, naši su učenici napisali svoja pisma podrške koja možete pročitati u nastavku (i, naravno, zažmiriti na pokoju pravopisnu pogrešku – srce ne poznaje gramatiku :)).