Adresa
Divka Budaka 1d, Zagreb
Radno vrijeme
Pon-pet: 8:00-15:00
Vikend: zatvoreno
Za odlazak u planinu, bez obzira koliko je bezazlenom smatrali, treba biti dobro pripremljen. Odjeća treba biti slojevita da se može skidati jer je obično toplo kad se hoda uzbrdo, hladnije kad se kreće nizbrdo, a česta pojava na većim nadmorskim visinama je i hladan vjetar. U planinama moguće su česte promjene vremena te postoji velika mogućnost za naglo pogoršanje vremenskih prilika i dolazak oluje. Zbog svega navedenog treba nositi i ruksak za višak odjeće te obavezne rukavice i kapu. U novije doba, planinarenje je nezamislivo bez mobitela jer je na taj način najjednostavnije pozvati gorsku službu spašavanja na broj 112. U planini uvijek treba slijediti staze označene planinarskim markacijama, a kako one izgledaju pogledajte na slici.
TUNEL
Od zadnje stanice tramvaja broj 15 krećemo kroz tunel Sljeme prema Medvednici. Izgradili su ga ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u razdoblju od 1947. do 1952. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Sa svojih šest kilometara, bio bi to najduži tunel u Hrvatskoj. Od namjere izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu kasnije se odustalo, iako ta ideja živi i danas.
BIKČEVIĆEVA STAZA
Nakon tunela, naš put vodi do parkinga Bliznec, nazvanog po istoimenom potoku, koji teče i kroz park Maksimir. Od tog mjesta prema nekadašnjoj Pilani vodi staza napravljena posebno za invalide, a mi krećemo uzbrdo po Bikčevićevoj stazi, sljemenskoj stazi broj 18, jednoj od najpopularnijih planinarskih puteva na Medvednici. Staza je dobila ime po šumaru Tomislavu Bikčeviću (1915.-1986.), Slavoncu rodom, koji je radio po cijeloj bivšoj državi, ali na kraju u Zagrebu na poslovima revitalizacije šume i zelenih površina grada Zagreba i Medvednice, a ujedno je radio i kao učitelj te direktor u Drvnoj tehničkoj školi. Na prvom kilometru Bikčevićeve staze nalazi se izvor, a na polovici staze planinarsko sklonište Njivice. Otprilike jedan kilometar od planinarskog doma Puntijarka, s desne strane, nalazi se grob hrvatskog vojnika stradalog u svibnju 1945. godine.
PUNTIJARKA
Planinarski dom Ivan Pačkovski (poznatiji pod nazivom Puntijarka) nalazi se na 957 metara nadmorske visine i smješten je ispod vrha Puntijarka, pored prostrane čistine. Gradnja zgrade započela je 1949. godine s namjerom da se sagradi zdravstveni objekt – studentsko oporavilište. Od izgradnje zdravstvenog objekta na toj lokaciji se ubrzo odustalo, a započetu izgradnju objekta je preuzelo i dovršilo Planinarsko društvo Zagreb 1954. godine te dom nazvalo po svom predsjedniku i inicijatoru gradnje Ivanu Pačkovskom. Dom raspolaže s 35 kreveta u 14 soba, te 3 dvorane – blagovaonice koje zajedno mogu primiti oko dvjesto gostiju. Dom ima električnu struju, vodu, centralno grijanje i telefon. Ispred i oko doma su terase sa stolovima i klupama gdje se može smjestiti preko tristo izletnika, a u neposrednoj blizini nalazi se izvor.
KAPELICA MAJKE BOŽJE SLJEMENSKE
Put nas dalje vodi prema vrhu po samom hrptu Medvednice, pored hotela Snježna kraljica (na lokaciji nekadašnjeg planinarskog doma Izviđač) te kapelice Majke Božje Sljemenske (Kraljice Hrvata). Izgrađena je 1932. godine prema projektu arhitekta Jurja Denzlera, a oslanja se na građevinske oblike crkvene umjetnosti iz doba prvih hrvatskih vladara, na kakve još danas nailazimo u Dalmaciji. Građena je od sljemenskog zelenog kamena i skladno je uklopljena u ambijent šume.
Crkva je zamišljena kao spomenik tisućgodišnjice hrvatskog kraljevstva i 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata, na što podsjećaju detalji unutrašnjosti prožeti motivima iz domaće umjetnosti i povijesti. Zbog izrazitih kulturno-povijesnih, arhitektonskih i ambijentalnih vrijednosti službeno je zaštićena kao kulturno dobro. U kapelici se vikendom redovito održavaju mise, a najpoznatija je “polnoćka” koju pohodi veliki broj planinara.
SLJEME
Od kapelice put vodi preko Činovničke livade i Bijelog spusta do samog vrha na 1035 metara nadmorske visine, nazvanog Sljeme (što i znači vrh), kako se često popularno, ali i pogrešno naziva čitava Zagrebačka gora. Sa Sljemena vidi se velik dio Hrvatskog Zagorja, a kad je vidljivost savršena, pogled seže čak i do slovenskih Alpa.
LEUSTEKOVA STAZA
S vrha spuštamo se stazom broj 15 koja počinje, a za nas završava na polovici Leustekove staze, nazvanoj prema Albinu Leusteku, zagrebačkom šumaru koji je puno doprinio uređenju Medvednice. Po njemu je nazvan i izvor Šumarev grob, mjesto gdje je Leustek osobno želio biti sahranjen. Ipak, želja mu u tom pogledu nije bila ispunjena i pokopan je, prema želji obitelji, na groblju u Šestinama odmah pored crkve Sv. Mirka.
VILA REBAR
U samom podnožju Medvednice nalaze se ruševine Vile Rebar. Dvadesetih godina prošlog stoljeća na mjestu Vile Rebar bila je lovačka kuća. 1932. godine grad ondje gradi vilu. U šumi iznad današnjih ostataka vile nalazi se i staro tenisko igralište. Vila Rebar podignuta je prema projektu Ivana Zemljaka i dograđivana je u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom Drugog svjetskog rata vilu je koristio Ante Pavelić kao vlastitu rezidenciju. Oko nje izgrađeno je nekoliko bunkera i tunelsko sklonište u sklopu vile. Vila Rebar povezana je s tim bunkerima uskim podzemnim evakuacijskim tunelima. Poslije Drugog svjetskog rata služila je kao dječje odmaralište i planinarsko-izletnički dom, a potkraj 50-ih godina prelazi u vlasništvo ugostiteljskog objekta Risnjak. 1979. godine je stradala u požaru (prema nekima požar je bio podmetnut). U njoj su se održavale svadbe i maturalne večere. Moglo se prenoćiti i služiti uslugom dnevnog odmora. Vikendima je svirala živa glazba. Cijeli drveni dio otišao je u prah i pepeo, a zadržali su se samo kameni temelji. Vila Rebar ostat će simbolom tužnog prekida briljantne karijere Dinamovog nogometaša Stjepana Lamze. Naime 1967. godine prilikom proslave pobjede u polufinalnoj utakmici Kupa velesajamskih gradova (pobjede Dinama nad Eintrachtom, 4:0), Štef je pao s balkona i povrijedio glavu, to jest, centar za ravnotežu što je trajno utjecalo na njegovu sportsku karijeru. Dinamo je bez njega ipak uspio u finalu s Leedsom osvojiti Kup velesajamskih gradova (danas Liga UEFA).