Kako pružiti podršku za vrijeme krize – svojoj djeci, ali i sebi

Neupitno je da trenutno u Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta vlada nemir, a posebno u našem glavnom gradu koji je osim pandemije pogođen potresom, ali i neočekivano hladnim vremenom. U ovakvim okolnostima, u kojima smo okruženi događajima i informacijama koje mogu izazvati paniku, strah i preplaviti nas neugodnim osjećajima, više nego inače je važno usmjeriti se na svoje mentalno zdravlje, ali i mentalno zdravlje drugih – osobito naše djece. Odvojimo koju minutu da razmislimo o tome.

Normalno je i očekivano da trenutno osjećamo izvjesnu razinu straha. On je prirodna reakcija našeg mozga na suočavanje s nekom opasnom ili nepoznatom situacijom te nam usmjerava pažnju radi brže i bolje reakcije na date okolnosti. Ako smo već proživjeli određenu razinu straha, naš mozak je već upoznat s tim da nas usmjerava na ponašanja kojima ćemo zaštititi sebe i druge i to je u ovom trenutku od velike pomoći. Međutim, stalno prisutan strah štetan je za naš organizam jer sa svakim proživljavanjem straha mozak luči hormone stresa koji u pretjeranoj količini mogu oslabiti naš imunološki sustav. U ovoj situaciji to nam više odmaže nego pomaže. Stalno razmišljanje o potencijalnim scenarijima u budućnosti koji nas straše ne koriste nama ni drugima oko nas.

Kako da nas ova krizna situacija ne paralizira?

Za početak, poslužimo se znanjem i uputama onih koji su stručni. U nastavku se nalazi pregled web stranica na kojima možete pronaći korisne informacije o nošenju sa strahom i anksioznošću uzrokovanom pandemijom coronavirusa koje možete pogledati sa svojom djecom:

Što preporučuju stručnjaci mentalnog zdravlja?

Usmjerite sebe i dijete na ono nad čim imate kontrolu u ovoj situaciji: pranje ruku, ograničavanje socijalnih kontakata, boravak na zraku tamo gdje je to primjereno, zdrava rutina i drugo. Usmjerenost na proaktivno djelovanje i isticanje onoga što imamo pod kontrolom pomaže djeci, ali i nama odraslima, da zadržimo osjećaj smirenosti u situaciji koja je nepredvidiva i neizvjesna.

Budite informirani, ali postavite granice sebi i djeci prema korištenju mobitela i senzacionalističkim vijestima u novinama. Dovoljno je informiranje dva do tri puta dnevno. Svako novo susretanje s informacijama, mišljenjima i predviđanjima razvoja situacije može nas ispuniti dodatnim strahom i proizvesti u nama katastrofično razmišljanje.

Nemojte zaboraviti činiti sve ono što inače činite kako biste se osjećali dobro, poput slušanja glazbe, plesanja. čitanja, smijeha, razgovora, gledanja omiljenih filmova i serija… Na te aktivnosti potaknite i svoju djecu, makar da bi pronašli ono što njima pomaže podići raspoloženje.

Razgovarajte s djetetom o tome što ga brine. Saslušajte njegove scenarije proizašle iz straha jer već i samo slušanje može pomoći djetetu da se osjeća sigurnije. Isto tako, ne zaboravite i sami biti otvoreni po pitanju svojih osjećaja jer djeca mogu prepoznati strah ili zabrinutost u svojim roditeljima. Ako osjetite da vi ili vaše dijete teško možete kontrolirati razmišljanja koja vas plaše prakticirajte vježbe disanja ili opuštanja. Takvim vježbama mozgu dajete upute za opuštanje, pa nema kapacitet za misli koje vas straše. Nije moguće istovremeno biti opušten i napet.

„Vježbajte“ optimizam zamišljanjem pozitivnih ishoda ovog kriznog razdoblja, odnosno što će se promijeniti na bolje u vašem životu jednom kada se sve završi. To može biti nešto poput „Izvršavat ću svoje obveze unutar rokova i neću posao nositi kući“, „Obavezno ću jedan dan u tjednu posvetiti isključivo druženju sa svojim klincima“ili „Više ću se baviti svojim hobijem“. Možete se ovom aktivnošću zabaviti sami ili sa svojim djetetom.

Organizirajte nove i održavajte stare obiteljske rituale poput zajedničkog doručka, ručka ili večere, večernjeg filma, igranja društvenih igara ili nečeg trećeg u čemu vaša obitelj uživa. Ipak, uzmite u obzir da će i vama, kao i vašem djetetu, biti potrebno malo privatnog vremena u danu. Ako se u tom trenutku vaše dijete uhvati mobitela, potaknite ga da ga iskoristi pametno – da pošalje poruku prijateljima, nazove ih ili održi video poziv s njima. Dobro je i zdravo održati kontakt s vršnjacima.

Kao posljednji savjet, na vlastitu odgovornost predlažemo iduće:

Ako smatrate da nekome možete pomoći, pomozite. Naravno, primarno brinite o svojoj sigurnosti i zdravlju svoje obitelji kroz pridržavanje uputa o smanjenju socijalnog kontakta i održavanju higijene. Ipak, ako mislite da možete nekome donirati nešto potrebno, susjedu popraviti u potresu napukli prozor ili otići starijem sugrađaninu po hranu u trgovinu, učinite to.

Na koncu, među psiholozima navodno postoji uzrečica „Kriza je i šansa“ – šansa da otkrijemo i naučimo nešto novo o sebi, našim bližnjima i svijetu koji nas okružuje; da iz situacije izađemo snažniji, pametniji, solidarniji, spretniji. Ako je to točno i ako ovom teškom periodu pristupimo na takav način, sada je vrijeme da naučimo kako biti bolji ljudi. Pa, nek’ lekcija počne!