A znate li vi – di se to ušteka?

„Di se to ušteka“ naziv je radionice koju provodimo godinama, ali koja svaki put nanovo razveseli nova lica. S našim 2.T2 je u srijedu, 9. lipnja, proveo profesor Franjo Borović, a ideja radionice je učenike na praktičan način naučiti (doslovno) di se nešto ušteka. To je prilika da vlastitim istraživanjem te primjenom naučenog znanja i logike otkriju kako posložiti i spojiti komponente računalnog hardvera i ponovno ga dovesti u funkcionalno stanje.

Tijekom radionice, učenici na primjeru konkretnih dijelova računala ponavljaju njegovu građu i povezanost sastavnih komponenti. Pri tom uče primijeniti usvojene koncepte i znanja, što djeluje iznimno poticajno na njihovu želju i naviku profesionalnog pristupa radu s računalom. Trenutak u kojem procjenjuju odvojene dijelove, prisjećaju se njihovih funkcija i nastoje ih spojiti natrag u početno stanje ima i svoju psihološku komponentu, a to je osjećaj odgovornosti, zrelosti i doraslosti predstavljenom zadatku.

Za učenike to obično znači učenje kroz igru – petljanje po matičnoj ploči, napajanju, raznim priključcima njima je i više nego zabavno. No, krajnji ciljevi su daleko ozbiljniji: potaknuti učenike na aktivno sudjelovanje u procesu učenja, usvojiti smjernice za zaštitne i sigurnosne mjere pri radu s računalom te pripremiti učenike za rad u profesionalnom okruženju kroz razvijanje konkretnih, praktičnih vještina.

Naši učenici jako puno vremena provode u teorijskom učenju, kao i bezbrojne sate u programiranju i radu na računalu. Premda se bave i fizičkom građom računala, češće se to bazira na pokazanim primjerima nego na vlastitom rastavljanju i sastavljanju njegovih dijelova. Upravo iz tog razloga, radionica „Di se to ušteka“ redovito bude dočekana s veseljem te sati tijekom kojih se provodi budu ispunjeni znatiželjom, smijehom i, što je najbitnije – praktičnim iskustvom, a takav put zapravo je i najbolji način za dubinsko učenje.